metafizički pjesnici (engleski: metaphysical poets), skupina engleskih pjesnika XVII. st. kojih je lirika obilježena spekulativnim i filoz. zasadama te osjećajnom suptilnošću, a stil začudnim metaforama i izrazitim končetizmom (→ concettismo). Naziv metafizički pjesnici, koji je prvi upotrijebio S. Johnson da bi ih podrugljivo opisao kao one kojima je stalo do pokazivanja učenosti, navodi na krivi zaključak. Naime, osim što su međusobno različiti, od glavnih predstavnika (J. Donne, A. Marvell, G. Herbert, H. Vaughan, R. Crashaw) tek su neki pisali pjesme doista metafizičke tematike. Kako su se metafizički pjesnici udaljili od renesansnih pjesničkih načela sklada i jasnoće, dugo im se osporavala vrsnoća; nakon I. svjetskog rata revalorizirali su ih modernisti (T. S. Eliot i dr.). Suvremena književna historiografija smatra ih maniristima, odnosno baroknim pjesnicima. (→ marinizam; gongorizam)
